27 Haziran 2016 Pazartesi

Uvod

Uvod

Kao i svi drugi pejgamberi, Isa, a. s., odabrani je rob koga je Allah, dž. š., zadužio da ljude poziva na Pravi Put. Međutim, Isa, a. s., posjeduje određene odlike koje ga izdvajaju od ostalih pejgambera. Najbitnije od tih odlika su da on još uvijek nije umro, da je uzdignut na Allahov kat i da će se ponovo vratiti na Zemlju. Suprotno vjerovanjima mnogih, Isa, a. s., nije razapet na križ niti je umro iz bilo kojeg drugog razloga. Na jedan kategoričan način, u Kur'anu se ističe da ga nisu objesili i ubili i saopćava se da ga je Allah, dž. š., uzdigao Sebi. Ni u jednom kur'anskom ajetu ne govori se da je Isa, a. s., umro ili da je ubijen! Pored toga, u Kur'anu se iznose takvi podaci o Isau koji se još nisu dogodili, a njihova realizacija bit će moguća jedino nakon njegovog ponovnog povratka na Zemlju. A nema nikakve sumnje da će se realizirati događaji o kojima nas Kur'an izvještava!
Unatoč tome, veliki broj ljudi vjeruje da je Isa, a. s., u prošlosti "na neki način umro" i da se neće ponovo vratiti na Zemlju. Ovakvo ubjeđenje je velika zabluda koja se zasniva na nepoznavanju Kur'ana. Kada se pažljivo analizira Kur'an, pojavljuju se stvarna značenja ajeta o Isau. Da će se Isa ponovo vratiti na Zemlju najavio je i Muhammed, a. s., i saopćio da će u ahir-i zemanu, periodu kada će se on vratiti, Zemlja biti ispunjena mirom, pravdom, sigurnošću i izobiljem.
Sintagma ahir-i zeman znači posljednje vrijeme ili posljednji period. Prema islamu, ahir-i zemanom označava se period pred smak svijeta u kome će preovladavati i među ljudima široko biti zaživljen kur'anski moral.
U mašti ljudi uvijek se nalazi želja za ljepšim i boljim. Ljepši prizori, ljepša hrana, život lišen socijalnih problema, izobilje, ljepota...
Upravo ahir-i zeman označava eru koja u sebi nosi sve ove pojmove boljeg, ljepšeg. Ahir-i zeman je radosna era u kojoj će dominirati islamski moral, za kojim čeznu svi vjernici, gdje će nevolje zamijeniti izobilje i berićet, nepravdu pravda, nemoral moral, nered mir i sigurnost.
U ovoj knjizi ćemo, u svjetlu kur'anskih ajeta, iznijeti dokaze da Isa, a. s., nije umro, da ga je Allah, dž. š., Sebi uzdigao i da će, u ahir-i zemanu, ponovo biti vraćen na Zemlju. Međutim, smatramo da je korisno prethodno podsjetiti na određena temeljna saznanja, koja su u uskoj vezi sa ovom temom.

Allahu Je Prava Vjera Jedino - Islam

Allahu Je Prava Vjera Jedino - Islam

Kroz historiju su različitim narodima slati pejgamberi, koji su svoj narod pozivali na Pravi Put i prenosili im vjeru u Allaha, dž. š. Međutim, danas ljudi misle da je u prošlosti sa poslanicima objavljeno nekoliko vjera koje su međusobno veoma različite. Međutim, to je jedno krajnje pogrešno mišljenje pošto je vjera koju je Allah, dž. š., putem različitih poslanika objavljivao različitim narodima, ustvari, jedna vjera. Na primjer, Isa, a. s., dokinuo je određene vjerske zabrane prije njega. Ali, u osnovi, ne postoje velike razlike među vjerama koje je objavio Allah, dž. š. Ista vjera je i ona koja je objavljena prethodnim pejgamberima, i ona koja je je objavljena Musau i Isau, a. s., a, čak, i ona koja je objavljena posljednjem Božijem poslaniku Muhammedu, a. s. Ajeti u kojima se saopćava ova činjenica glase:
Reci: "Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama i u ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono što je dato Musau i Isau i vjerovjesnicima - od Gospodara njihova; mi nikakvu razliku među njima ne pravimo, i mi se samo Njemu klanjamo." A onaj koji želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na onome svijetu nastradati (Ali 'Imran, 84-85)
Kao što se vidi iz navedenog ajeta, islam je vjera koju je Allah, dž. š., objavljivao ljudima. Kao što razumijemo iz Kur'ana, svi pejgamberi su svojim narodima prenosili jednu zajedničku vjeru.
A u drugom ajetu kaže se slijedeće: "...i zadovoljan sam da vam islam bude vjera..." (Al-Ma'ida, 3). Ova vjera, koju je Allah, dž. š., izabrao za čovjeka, vremenom je objavljena svim narodima i, putem poslanika, svi ljudi su upozoreni. Svaki čovjek kome je objavljena prava vjera bio je zadužen da se pridržava načela ove vjere u koju su, putem poslanika, bili pozivani.
Međutim, neki narodi su se povinovali onome na što su ih upućivali poslanici, koji su objavljivali pravu vjeru, a neki narodi su poricali. Neki su doživljavali degeneraciju nakon smrti poslanika i, napuštajući pravu vjeru, usmjerili se ka određenim izopačenim vjerovanjima. Na ovu činjenicu se na slijedeći način skreće pažnja u Kur'anu: Allahu je prava vjera jedino - islam. A podvojili su se oni kojima je data Knjiga baš onda kada im je došlo saznanje, i to iz međusobne zavisti. A sa onima koji u Allahove riječi ne budu vjerovali Allah će se brzo obračunati (Ali 'Imran, 19)
Sinovi Israilovi su jedan od naroda za se kaže da su odstupili i udaljili se od prave vjere koja im je bila objavljena. Prema onome što se saopćava u Kur'anu, njima je Allah, dž. š., poslao niz poslanika i objavio im pravu vjeru. Međutim, oni su se uvijek bunili protiv poslanika ili su, nakon njihove smrti, kvarili pravu vjeru i pretvarali je u jedno izopačeno učenje. Štaviše, u Kur'anu se saopćava da su se još za vrijeme Musaa, a. s., čak u njegovom kratko-trajnom odvajanju od njih, oni okretali obožavanju idola (Ta-Ha, 83-94). Da bi ih upozorio i zaprijetio onima od njih, koji su se, nakon Musaa, udaljili od prave vjere i krenuli stranputicom, Allah, dž. š., poslao im je nekoliko poslanika. Jedan od njih bio je i Isa, a. s.
Tokom svog života na Zemlji, Isa, a. s., pozivao je sinove Israilove da žive u istinskoj vjeri, koju je Allah, dž. š., objavio i da budu iskreni vjernici. Podučio ih je Indžilu, koji je potrvđivao stvarne odredbe naknadno iskrivljenog Tevrata. Kritizirao je rabine, koji su degenerirali istinsku vjeru. Kritici je podvrgao njihova šematizirana i jednoobrazna učenja, dokinuo pravila koja su oni unijeli u vjeru radi postizanja određenih interesa. Sve ljude pozivao je u vjerovanje u Božiju jedinost, u življenje stvarne iskrenosti i uzornog morala. Ovu činjenicu Allah, dž. š., nam na slijedeći način saopćava u Kur'anu:
I da potvrdim istinitost Tevrata, objavljenog prije mene, i da vam dopustim nešto što vam je bilo zabranjeno. I donosim vam dokaz od Gospodara vašeg - zato se Allaha bojte i mene slušajte (Ali 'Imran, 50)
Međutim, izvjesno vrijeme nakon Isaovog odvajanja od Zemlje, ovaj put su njegove pristalice (iseviti) počeli degenerirati svoju vjeru i, pod utjecajem određenih idolopokloničkih ubjeđenja, iznijeli "sveto Trojstvo" (Otac, Sin i Sveti duh) koje se nije nalazilo u Indžilu. Pod imenom "kršćanstva" počeli su, dakle, živjeti jednu sasvim drugačiju vjeru. Koliko god da je općeprihvatljivo da je Isa, a. s., začetnik ove vjere, koju danas slijedi jedna četvrtina čovječanstva i koja, u izvjesnom smislu, usmjerava čovječanstvo, to nije tačno. Prava vjera, koja je objavljena Isau, iskrivljena je! A Indžili (Evanđelja), koji su dospjeli do naših dana, ispisali su određeni ljudi godinama nakon Isaove smrti i sakupili ih historičari koji su živjeli u potonjim periodima. Prema tome, kršćanstvo je vjera koja je daleko od istinske vjere objavljene Isau od strane Allaha, dž. š.
Za ponovno objavljivanje istinske vjere Allah, dž. š., je nakon Isaa poslao pejgambera iz drugog naroda i dostavio mu Knjigu, za koju je obećao da neće biti izmijenjena sve do Sudnjeg dana. Ovaj posljednji pejgamber, koga je Allah, dž. š., odabrao i poslao da na Zemlju dostavi istinsku vjeru koju je odabrao za ljude, je Muhammed, a. s., a Knjiga koju mu je Allah objavio je Kur'an, a. š.
Kur'an je Knjiga objavljena cijelom čovječanstvu, za koju su zaduženi svi ljudi od istoka do zapada, od juga do sjevera, i za koju ćemo svi biti pitani na Sudnjem danu. Zahvaljujući naročito savremenoj tehnologiji, sve zemlje Svijeta su "ujedinjene" i, u izvjesnom smislu, poprimile stanje jednog naroda. Zato danas u Svijetu gotovo da nema čovjeka koji nije čuo za Kur'an i islam koji je njime saopćen. Međutim, unatoč svemu tome, samo jedan određeni dio ljudi vjeruje u Kur'an, a jedan veliki dio onih koji vjeruju u njega ispravno ne žive pravu vjeru koja je saopćena ovom Allahovom Knjigom.
Upravo radi ispravljanja ove iskrivljene situacije očekuje se Isaov ponovni dolazak na Zemlju i njegov poziv na Kur'an, Knjigu istine. Ovo je radosna vijest koju je Allah, dž. š., muslimanima obećao u Kur'anu! Kao što ćemo vidjeti i u narednim poglavljima, Isa, a. s., nije umro, samo ga je Allah, dž. š., Sebi uzdigao. A u Kur'anu je, isto tako, saopćeno da će se on nakon izvjesnog vremena ponovo vratiti na Zemlju i učiniti da vjera islam zagospodari cijelim Svijetom. Cijeli kršćanski i islamski Svijet već stoljećima vrše pripreme za doček ovog izuzetnog gosta i neponavljanje nepravde koja je prethodno načinjena prema njemu!

Traženje 'Spasitelja' Od Strane Naroda u Nevolji

Traženje 'Spasitelja' Od Strane Naroda u Nevolji

A zašto se vi ne biste borili na Allahovom Putu za potlačene, za muškarce i žene i djecu, koji uzvikuju: "Gospodaru naš, izbavi nas iz ovoga grada, čiji su stanovnici nasilnici, i Ti nam odredi zaštitnika i Ti nam podaj onoga ko će nam pomoći!" (An-Nisa', 75)
Proučimo li pažljivo Kur'an, uočit ćemo da je, u područjima u koja je Allah, dž. š., slao poslanike, prije njihovog dolaska, u socijalnom i moralnom pogledu, vladala velika propast. A uporedo sa dolaskom poslanika njegovi sljedbenici živjeli su u blagostanju, berićetu i miru koje je donijela vjera. U periodima nakon poslanika, jedan dio ljudi se osilio zbog ovakvog stanja i, udaljavanjem od vjere, okrenuli se prema nevjerovanju. Zlostavljali su se pronalaskom drugih božanstava mimo Allaha, dž. š., i, opet, vlastitim rukama, sami sebi priređivali kraj.
Nakon osvrtanja na privrženost i iskrenost poslanika prema Allahu, dž. š., u kur'anskoj suri Al-Maryam, Allah, dž. š., nam saopćava da su pokoljenja nakon njih sasvim izgubila svoja vjerovanja i da su krenula za svojim strastima. U ajetima koji govore o ovim pokoljenjima kaže se slijedeće:
To su ti vjerovjesnici koje je Allah milošću Svojom obasuo, potomci Ademovi i onih koje smo sa Nuhom nosili, i potomci Ibrahimovi i Israilovi, i onih koje smo uputili i odabrali. Kad bi im se ajeti Milostivog čitali, oni bi licem na tle padali i plakali. A njih smijeniše zli potomci, koji molitvu napustiše i za požudama pođoše; oni će sigurno zlo proći (Maryam, 58-59)
Allah, dž. š., je različitim nedaćama upozoravao ove ljude koji su se udaljili od svoje vjere, koji uopće ne razmišljaju o razlogu svog stvaranja i o odgovornostima prema svome Stvoritelju. Zauzvrat ovakvim njihovim djelima, dokinuo je blagodati kojima su bili obdareni i, u skladu sa ajetom "A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje - taj će teškim životom živjeti..." (Ta-Ha, 124), dao im mučan i težak život. Ovim narodima koji su nakon vjerovanja skrenuli u nevjerovanje "težak život" Allah, dž. š., priređivao je na različite načine. Nerodnost, nestašica u poljoprivrednim proizvodima i robi i duhovne nevolje nastale uslijed moralne degeneriranosti i pada, ekonomske i socijalne krize koje su dolazile zbog političke nestabilnosti, samo su neki od tih načina.
A zbog ateističkih sistema koji su nad njima imali nadmoćnost, ovi ljudi su bili podvrgnuti različitim presijama i stradanjima. Kao primjer ovakvog nepravednog despotskog sistema u Kur'anu se ističe faraonov period. Dok je faraon živio u raskošnom bogatstvu i izobilju, svom narodu činio je veoma velike patnje i izazivao nered. Ova situacija se u Kur'anu saopćava na slijedeći način:
Faraon se u zemlji bio ponio i stanovnike njezine na stranke bio izdijelio; jedne je tlačio, mušku im djecu klao, a žensku u životu ostavljao; doista, je smutljivac bio! (Al-Qasas, 4)
U ovakvim periodima ekonomske i socijalne krize, kada vlada nepravedna vlast, ljudi uvijek osjećaju potrebu za spasiteljem koji će urediti negativne smjerove aktualnog sistema u kome se nalaze, koji će osigurati pravdu, mir i sigurnost i koji će ih izvesti na pravi put.
Sinovi Israilovi su, također, nakon Musaa, a. s., bili suočeni sa istim poteškoćama, sa tiranskim vladarima, od kojih su trpili veliki zulum. Protjerani su iz svojih domova i zavičaja i shvatili da ih iz ove situacije u kojoj su se nalazili ne mogu spasiti ni njihova božanstva, kojima su se klanjali, ni imeci, a ni njihovi preci. U ishodu toga, od Allaha, dž. š., zatražili su vladara za borbu protiv ovog okrutnog režima. Allah, dž. š., odgovorio je na ove njihove zahtjeve i, kao vladara, poslao im Taluta. U suri Al-Baqara kaže se slijedeće:
Zar nisi čuo da su prvaci sinova Israilovih poslije Musaa svom vjerovjesniku rekli: "Postavi nam vladara da bismo se na Allahovu Putu borili!" - "Možda se vi nećete boriti, ako vam borba bude propisana?" - reče on. - "Zašto da se ne borimo na Allahovom Putu" - rekoše - "mi koji smo iz zemlje naše prognani i od sinova naših odvojeni?" A kada im borba bi propisana, oni, osim malo njih, zatajiše. A Allah dobro zna one koji su sami prema sebi nepravedni (Al-Baqara, 246)

"U Allahovim zakonima ti nikad nećeš naći promjene!"

Ono što razumijemo iz kur'anskih kazivanja o proteklim narodima je da je u velikoj mjeri slično ono što ih je zadesilo. Način življenja ljudi, stanje u kome su se nalazili, slanje poslanika kao opominjača, a, na kraju, i njihovo uništenje zasnovani su na istoj osnovnoj logici.
Isto tako, i u savremenim društvima uočljivo je jedno veoma brzo narušavanje, izopačenje i degeneracija. Ljudi, u okruženju siromaštva, bijede i zuluma, čeznu za mirnim životom u kome vlada uzoran moral. Sasvim je očito da se pravda može postići jedino kada se postojeći sistem ujedini sa tim moralom i da se socijalne devijacije mogu ispraviti jedino od strane osoba koje posjeduju ovakav moral. Upravo je Allah, dž. š., i proteklim narodima, nakon istog socijalnog raspada, slao spasitelje i veliko izobilje, berićet i bogatstvo nakon nedaća. Da će izobiljem i berićetom obdariti bogobojazne zajednice, Allah, dž. š., upozorava u slijedećem ajetu:
A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali, oni su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su zaradili (Al-A'raf, 96)
Iz navedenog ajeta, a i iz drugih ajeta koji saopćavaju istu činjenicu, proističe veoma bitan Božiji zakon: jedini put za postizanje mira, sigurnosti, izobilja i berićeta je zaživljavanje islamskog morala. To je na ovaj način bilo i kod proteklih naroda, a na taj način bit će i kod narednih naroda. Nemoguće je da pravda, sigurnost i stabilnost zavladaju tamo gdje nema islamskog morala! To je zakon Allaha, dž. š. A na činjenicu nepromjenljivosti Allahovih zakona ukazuje slijedeći kur'anski ajet:
...I kad im je došao onaj koji opominje, njegov dolazak im je samo povećao otuđenje: oholost na Zemlji i ružno spletkarenje - a spletke će pogoditi upravo one koji se njima služe. Zar oni mogu očekivati nešto drugo već ono što je zadesilo narode drevne? U Allahovim zakonima ti nikad nećeš naći promjene, u Allahovim zakonima ti nećeš naći odstupanja (Fatir, 42-43)

Dominacija islamskog morala prema Kur'anu

Kao što smo naglasili u prethodnim poglavljima, analiziramo li kur'anske ajete i kazivanja o proteklim narodima, uočit ćemo da je, nakon degeneracije, izopačenosti i moralnog kraha, Allah, dž. š., tim narodima slao "spasitelja". Ovaj spasitelj usmjeravao je ljude ka vjerovanju u jednog Boga, bogobojaznosti i udaljavanju od širka. Nakon ustrajavanja u nevjerovanju, ovaj put su svoje narode upozoravali azabom. Allah, dž. š., nas u Kur'anu obavještava o činjenici da On nijedan narod nije uništio prije nego što bi im poslao upozorenje i opomenu. U Kur'anu se saopćava slijedeće:
Mi nijedan grad nismo razorili prije nego su im došli oni koji su ih opominjali da bi pouku primili; Mi nismo nepravedni bili.  (Aš-Šu'ara', 208-209)
U eri u kojoj se nalazimo vladaju svakojake izopa-čenosti, gdje su naglašene moralne i materijalne poročnosti, nastranosti, gdje, sa ekonomskog i političkog aspekta, preovladava velika nestabilnost; ovo je era u kojoj je nastao veliki jaz između bogatih i siromašnih. A činjenica koju saznajemo iz Kur'ana je da će, u jednom ovakvom okru-ženju, Allah, dž. š., pokazati put spasa i da će, zahvaljujući tome, islamski moral, nesumnjivo, zavladati cijelim Svijetom, da će prava vjera nadvladati ostale vjere i praznovjerja. U kur'anskom poglavlju At-Tawba Allah, dž. š., svoje robove obavještava o ovoj radosnoj vijesti:
Oni žele da ustima svojim utrnu Allahovo svjetlo, a Allah želi vidljivim učiniti svjetlo Svoje, makar ne bilo po volji nevjernicima. On je poslao Poslanika Svoga s uputstvom i pravom vjerom da bi je izdigao iznad ostalih vjera, makar ne bilo po volji mnogo-bošcima  (At-Tawba, 32-33).
Isto tako, Allah, dž. š., u poglavlju An-Nur saopćava da će vjernici, koji nikoga Allahu ne smatraju ravnim, koji Mu bespogovorno robuju i "čine dobra djela" (štite Njegove odredbe i ulažu napore na Njegovom Putu) postići moć i vlast, isto kao što su postizali oni prije njih:
Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih, i da će im zacijelo vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On želi, i da će im sigurno strah sigurnošću zamijeniti; oni će se samo Meni klanjati, i neće druge Meni ravnim smatrati. A oni koji i poslije toga budu nezahvalni - oni su pravi grješnici (An-Nur, 55).
Ovdje postoji jedna veoma bitna tačka koja se ne smije zanemarivati: u navedenom ajetu saopćava se uvjet za širenje vjerskog morala na Zemlji: postojanje vjernika koji će robovati jedino Allahu, dž. š., koji Mu druge neće ravnim smatrati i koji će dobra djela vršiti...

Očekivani Spasitelj

Rezultat koji proizlazi iz onoga što je do sada izneseno je slijedeći: u svakom periodu se očekuje da se Allah, dž. š., odazove pozivu Svojih robova koji traže pomoć od tiraniziranja. Nada se da će se, kao što je to bio slučaj sa prošlim narodima, današnja i buduća pokoljenja osloboditi zuluma nevjernika i da će im se podnijeti ljepote življenja islamskog morala.
Naročito se očekuje izlaz islamskog svijeta iz procesa slabljenja u koji je zapao, objašnjavanje čovječanstvu islamskog morala od strane iskrenih vjernika. Naravno, da bi se to moglo desiti, nade se polažu u spasitelja kojeg će, kao uostalom i uvijek do sada, poslati Allah, dž. š. Ovaj spasitelj, koji će ljude perioda u kome se nalazimo "iz tame izvesti na svjetlo" je islamski moral. A osobe, predvodnici u zaživljavanju ovog superiornog morala, nadjačat će idejne sisteme koji negiraju postojanje Boga i poraziti zabludjela vjerska poimanja.
Ukratko, kao što je pomogao i prošlim narodima, Allah, dž. š., pomoći će i budućim pokoljenjima koja će živjeti na Zemlji. Allah, dž. š., obećao je to Svojim robovima koji su se iskreno i predano okrenuli Njemu. U Kur'anu se kaže slijedeće:
Onima koji su ni krivi ni dužni iz zavičaja svoga prognani samo zato što su govorili: "Gospodar naš je Allah!" A da Allah ne suzbija neke ljude drugima, do temelja bi bili porušeni manastiri, i crkve, i havre, a i džamije u kojime se mnogo spominje Allahovo ime. A Allah će sigurno pomoći one koji vjeru Njegovu pomažu - ta Allah je zaista moćan i silan - one koji će, ako im damo vlast na Zemlji, namaz obavljati i sadaku udjeljivati i koji će tražiti da se čine dobra djela, a odvraćati od nevaljalih. - A Allahu se na kraju sve vraća (Al-Hadždž, 40-41).

Mesih, Isa, Sin Merjemin, u Kur'anu

Mesih, Isa, Sin Merjemin, u Kur'anu

Cilj ovog poglavlja je prenošenje svih detalja iz najpovjerljivijeg izvora koji su u vezi sa proteklim životom Isaa, a. s., i njegovim ponovnim dolaskom na Zemlju. Ovaj izvor je Kur'an, koji, naravno, nije doživljavao nikakva iskrivljavanja i promjene i za kojeg je Allah, dž. š., rekao"...Njegove riječi niko ne može promijeniti..." (Al-An'am, 115). Kur'an je jedina knjiga iz koje možemo dobiti kategorična saznanja o činjenicama i o svim pitanjima. A u Kur'anu su saopćene mnoge faze iz života Isaa, a. s.; od rođenja do uzdizanja Allahu, dž. š., od njegovog ponovnog dolaska na Zemlju do stvarne smrti.
Isa, a. s., je Božiji poslanik koji je na Zemlji živio prije oko 2000 godina, kojeg je Allah, dž. š., učinio odabranim i na ovom i na budućem svijetu. Unatoč tome što je vjera koju je on donio imenom prisutna na Zemlji, u biti je ona doživjela nekoliko degeneracija i udaljena od originala. Imenom je također prisutna i Knjiga koju je od Allaha, dž. š., dobio putem vahja, ali njezin original ne postoji. Kršćanski izvori doživjeli su različita iskrivljavanja i mijenjanja teksta. Prema tome, nemoguće je da danas istinske podatke u vezi sa Isaom, a. s., dobijemo iz ovih izvora. .
Jedini izvor preko kojeg možemo doći do istine i kategoričnih činjenica u vezi sa Isaom, a. s., je Kur'an, za koji je Allah, dž. š., obećao da će ga čuvati do Sudnjeg dana. U Kur'anu se govori o Isaovom rođenju i životu, iznose se događaji sa kojima se susretao u toku života, stanju ljudi iz njegovog okruženja i o još nizu drugih tema. Čak se iznosi i kakav je bio život Isaove majke, hazreti Merjeme, prije nego što je on došao na svijet, kako je na čudotvoran način zatrudnila, kako se porodila i kakvim reakcijama je bila izložena zbog toga - sve je to saopćeno kur'anskim ajetima. Štaviše, Allah, dž. š., nam je saopćio da će u ahir-i zemanu Isa, a. s., ponovo doći na Zemlju. U ovom poglavlju iznijet ćemo podatke o Isau, a. s., koji se nalaze u Kur'anu. .

Rođenje I Odgoj Hazreti Merjeme

Hazreti Merjema, koja je odabrana radi donošenja na svijet Isaa, a. s., rođena je u jednom vremenu kada je vladao nered i kada su sve svoje nade jevreji polagali u dolazak Mesiha (Spasitelja). Merjema, koja uopće nije znala da predstavlja fokus svih očekivanja sinova Israilovih, specijalno je, od strane Allaha, dž. š., odabrana i odgojena za ovu uzvišenu dužnost. Potjecala je iz Imranove porodice, loze koju je Allah, dž. š., učinio superiornijom nad ostalim svijetom.
Imranova porodica je čvrsto vjerovala u Allaha, dž. š., u svakom svom poslu usmjeravala se i okretala prema Njemu, pedantno je čuvala granice koje je On uspostavio i po ovim odlikama bila čuvena u okolini. Kada je saznala da je zatrudnila Merjemom, Imranova žena odmah je učinila dovu Allahu, dž. š., i zavjetovala Mu se na službu budućeg djeteta. Ovo pitanje u Kur'anu je saopćeno na slijedeći način:
Kada Imranova žena reče: "Gospodaru moj, ovo što je u trbuhu mome ja zavjetujem samo na službu Tebi, pa primi od mene, jer Ti, zaista, sve čuješ i znaš!" Poslije ona, kada je rodi, reče: "Gospodaru moj, rodila sam žensko"- a Allah dobro zna šta je rodila - "a žensko nije kao muško; nadjela sam joj ime Merjema, i ja nju i porod njezin stavljam pod Tvoje okrilje od prokletog šejtana" (Ali 'Imran, 35-36).
Kada je hazreti Merjem došla na svijet, ponašanje Imranove žene bilo je opet usmjereno ka postizanju Allahovog zadovoljstva. Predala se Allahu, dž. š., radi zaštite od šejtanskog zla i Merjeme, a i loze koja će se izroditi od nje. Allah, dž. š., prihvatio je ovo iskreno predanje Imranove žene i, kao odgovor na njenu dovu, njenom djetetu podario jednu veoma superiornu narav i moral. Kur'anskim ajetom "I Gospodar njezin primi je lijepo i učini da uzraste lijepo, i da se o njoj brine Zekerijja..." (Ali 'Imran, 37) posebno je skrenuta pažnja na Merjemin brižni i profinjeni odgoj pod Allahovom zaštitom.
Tokom odgajanja hazreti Merjeme, Zekerijja, a.s., uočio je da se ona razlikuje i da je superiornija od ostalih. Allah, dž. š., ju je obdario mnogobrojnim blagodatima koje su je izdvajale od ostalih. Ova činjenica je na slijedeći način objašnjena u Kur'anu:
...Kad god bi joj Zekerijja u hram ušao, kod nje bi hrane našao. "Odakle ti ovo, Merjema?" - on bi upitao, a ona bi odgovorila: "Od Allaha, Allah onoga koga hoće opskrbljuje bez muke" (Ali 'Imran, 37).
Kao što je superiornom nad ostalim svijetom učinio Imranovu porodicu, Allah, dž. š., je i hazreti Merjemu, koja je pripadala ovoj porodici, odabrao, čistom stvorio i učinio je boljom od svih ostalih žena na svijetu. Ova njena superiornost se na slijedeći način saopćava u Kur'anu:
I kada meleki rekoše: "O, Merjema, tebe je Allah odabrao i čistom stvorio, i boljom od svih žena na svijetu učinio. O, Merjema, budi poslušna svome Gospodaru i licem na tle padaj i sa onima koji namaz obavljaju i ti obavljaj!" (Ali 'Imran, 42-43).
U zajednici u kojoj je živjela, Merjema je bila, kao i njena porodica, osoba poznata po svojoj privrženosti i iskrenosti prema Allahu, dž. š. A najpoznatija njena odlika bila je njena čednost, odnosno to što je "nevinost svoju sačuvala". Ovo pitanje se na slijedeći način spominje u kur'anskom poglavlju At-Tahrim: Merjemu, kćer Imranovu, koja je nevinost svoju sačuvala, a Mi smo udahnuli u nju život i ona je u riječi Gospodara svoga i u Knjige Njegove vjerovala i od onih koji provode vrijeme u namazu bila (At-Tahrim, 12).

Hazreti Isaovo Rođenje Bez Oca

Jedna od najvećih mudžiza u vezi sa Isaom, a. s., je način na koji ga je njegova majka zanijela. U Kur'anu se o ovom pitanju iznosi niz detalja. Džebrilovom ukazivanje hz. Merjemi se na slijedeći način saopćava u suri Maryam:
I spomeni u Knjizi Merjemu: kada se od ukućana svojih na istočnu stranu povukla i jedan zastor da se od njih zakloni uzela, Mi smo k njoj meleka Džibrila poslali i on joj se prikazao u liku savršeno stvorena muškarca (Maryam, 16-17).
Kao što je saopćeno u navedenim ajetima, hazreti Merjema se u jednom periodu povukla na istočnu stranu i tu provela jedan dio svog života. U ovom periodu joj se Džibril ukazao u obliku savršenog muškarca. Druga bitna činjenica na koju se skreće pažnja u Kur'anu je Merjemino čedno ponašanje i izraženi strah od Allaha, dž. š. Prve riječi koje je Merjem izgovorila kada je ugledala Džibrila bile su slijedeće:
"Utječem se Milostivom od tebe, ako se Njega bojiš!" - uzviknu ona (Maryam, 18).
Džibril joj se predstavio, rekao da je on samo izaslanik poslan od strane Allaha, dž. š., i da joj dolazi sa radosnom viješću od Njega. U Kur'anu se na slijedeći način saopćava odgovor koji je dao Džibril:
"A ja sam upravo izaslanik Gospodara tvoga" - reče on - "da ti poklonim dječaka čista!" (Maryam, 19).
A kada meleki rekoše: "O, Merjema, Allah ti javlja radosnu vijest, od Njega Riječ: ime će mu biti Mesih, Isa, sin Merjemin, bit će viđen i na ovome i na onome svijetu i jedan od Allahu bliskih (Ali 'Imran, 45).
Hazreti Merjema, koja je primila ovu radosnu vijest, postavila je slijedeće pitanje Džibrilu kako bi shvatila kako će moći dobiti dijete kada je nijedan muškarac nije dodirnuo:
"Kako ću imati dječaka" - reče ona - "kad me nijedan muškarac dodirnuo nije, a ja nisam nevaljalica?!" "To je tako!" - reče on. "Gospodar tvoj je rekao: 'To je Meni lahko', i zato da ga učinimo znamenjem ljudima i znakom milosti Naše. Tako je unaprijed određeno!" I ona zanese i bremenita se skloni daleko negdje (Maryam, 20-22).
Ona reče: "Gospodaru moj, kako ću imati dijete kada me nijedan muškarac nije dodirnuo?" - "Eto tako", - reče, - "Allah stvara što On hoće. Kada nešto odluči, On samo za to rekne: 'Budi!' - i ono bude" (Ali 'Imran, 47).
Kao što se vidi u navedenim ajetima, Džibril je Merjemi saopćio radosnu vijest da je trudna i obavijestio je da ''kada Allah nešto odluči, On samo za to rekne: 'Budi!' - i ono bude''. Hazreti Merjemu nije dotakla nijedna ljudska ruka, dakle Isa, a. s., je na Svijet došao bez oca, neovisno, dakle, od dunjalučkih povoda. To je samo jedna od mudžiza koje je tokom cijelog svog dunjalučkog života doživljavao Isa, a. s., i koje će doživljavati u periodu ponovnog povratka.
Nakon što joj je Džibril saopćio radosnu vijest da je trudna, hazreti Merjema se povukla u osamu daleko od drugih. I u ovom periodu ju je Allah, dž. š., podržao i uzeo pod Svoju zaštitu. Allah joj je stvorio sve moguće pogodnosti i podršku, i sa psihološkog, a i sa fizičkog aspekta, koja joj je potrebna u toku trudnoće. Sklanjajući je na osamljeno mjesto, onemogućio je i svakojake neprilike, i materijalne i duhovne, koje bi joj mogli zadati oni koji ne mogu shvatiti njeno stanje.

Isa, a. s., je kod Allaha, dž. š., jedna riječ

Allah, dž. š., u Kur'anu skreće pažnju da je Isa, a. s., od svog rođenja do uzdizanja, u svakom pogledu pokazivao velike razlike od ostalih ljudi. Prije svega, Isa, a. s., rođen je uz pomoć stvaranja na jedan neuobičajen način: na svijet je došao bez oca. Prije njegovog rođenja, Allah, dž. š., je njegovoj majci, hazreti Merjemi, putem meleka saopćio niz njegovih odlika i da je ljudima poslat kao Mesih (Spasitelj). Jedna od ovih odabranih Isaovih odlika je i ta da on predstavlja "Riječ Allahovu":
Mesih, Isa, sin Merjemin, samo je Allahov poslanik, i Riječ Njegova koju je Merjemi dostavio, i Duh od Njega... (An-Nisa', 171).
A kada meleki rekoše: "O, Merjema, Allah ti javlja radosnu vijest, od Njega Riječ: ime će mu biti Mesih, Isa, sin Merjemin, bit će viđen i na ovome i na onome svijetu i jedan od Allahu bliskih (Ali 'Imran, 45).
Formulacija "Allahova Riječ" u Kur'anu je korištena jedino za Isaa, a. s. Dok još nije došao na svijet, Allah, dž. š., je saopćio njegovo ime. Generalno, ljudima imena nadijevaju njihove porodice. Međutim, situacija u vezi sa Isaom je drugačija; kao jednu svoju Riječ, Allah, dž. š., je Isau, a. s., dao ime "Isa Mesih". Ovo je jedan sasvim očit izraz da je, za razliku od svih ostalih, Isa, a. s., stvoren jednim drugačijim stvaranjem.
Upravo, kao i rođenje, mudžize koje je pokazao u toku života i uzdizanje Allahu, dž. š., također su izraz ove njegove različitosti.

Isaovo Rođenje

Kao što je poznato, porod je veoma naporan, a, isto tako, i događaj koji zahtijeva veliku kontrolu. Veoma je teško da u jednom takvom životnom događaju žena može uspjeti sama, bez medicinske kontrole i iskusnog pomoćnika. Međutim, hazreti Merjema, koja u ovome nije imala nikakvo iskustvo, zahvaljujući povjerenju i privrženosti Allahu, dž. š., ovaj težak posao uspjela je obaviti sama.
Dok je bila u velikim porođajnim bolovima, Allah, dž. š., joj je pomogao putem nadahnuća. Saopćavajući joj sve što je potrebno učiniti u ovim teškim trenucima, Allah, dž. š., joj osigurao porod na najlakši način i pod najboljim okolnostima. A to je velika blagodat kojom je Allah, dž. š., obdario hazreti Merjemu.
I porođajni bolovi prisiliše je da dođe do stabla jedne palme. "Kamo sreće da sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav pala!" - uzviknu ona. I melek je, koji je bio niže nje, zovnu: "Ne žalosti se, Gospodar tvoj je dao da niže tebe potok poteče. Zatresi palmino stablo, posut će po tebi datule svježe, pa jedi i pij i budi vesela! A ako vidiš čovjeka kakva, ti reci: "Ja sam se zavjetovala Milostivom da ću šutjeti, i danas ni s kim neću govoriti" (Maryam, 23-26).

Isaov Govor U Bešici

A i onu koja je sačuvala djevičanstvo svoje, u njoj život udahnusmo i nju i sina njezina znamenjem svjetovima učinismo  (Al-Anbiya', 91).
Jedan od događaja koje je Allah, dž. š., učinio kao iskušenje Merjeminom narodu je Isaovo rođenje. Ovo rođenje, koje se ostvarilo na neuobičajen način, postalo je svojevrstan Allahov ispit i za hazreti Merjemu, a i za njen narod. U biti, način Isaovog dolaska na svijet jedna je mudžiza koju je Allah, dž. š., pokazao radi pozivanja ljudi u vjeru i jedan od najočitijih dokaza Allahovog postojanja. Međutim, njen narod to nije mogao shvatiti i iznijeli su određena neutemeljena podozrenja o Merjemi. Ovo pitanje se na slijedeći način ističe u Kur'anu:
I dođe ona s njim porodici svojoj, noseći ga. "O, Merjemo," - rekoše oni - "učinila si nešto nečuveno! Ej ti, koja u čednosti ličiš Harunu, otac ti nije bio nevaljao, a ni mati tvoja nije bila nevaljalica!" (Maryam, 27-28).
Kao što se i saopćava u navedenim ajetima, kada je, zajedno sa Isaom, iz mjesta na kome se osamila došla svom narodu, hazreti Merjemi nije pružena nikakva prilika za objašnjenje. Govoreći da je počinila zbunjujuće i sramno djelo, narod je protiv nje iznio niz ružnih optužbi, koje su zasnovane jedino na pretpostavkama i sumnjama. Međutim, pripadnici tog naroda, koji ju je optuživao, poznavali su hazreti Merjemu od samog njenog rođenja i veoma su dobro znali koliko su i hazreti Merjema i njena porodica Imran pobožni i odani Bogu.
Što se tiče hazreti Merjeme, ona je, u biti, stavljana na kušnju ovim ružnim optužbama i klevetama. Dok je sasvim očito da ovakvom djelu neće pribjeći osoba koja je krajnje čedna i izuzetno privržena svome Stvoritelju, gledanje na nju kao da je počinila loše djelo za nju je bilo iskušenje od strane Allaha, dž. š. Od samog rođenja hazreti Merjema je uvijek bila potpomagana od strane Allaha, dž. š., koji je sve njene poslove izveo na hajr. Znala je da ne smije zaboraviti da se sve dešava Božijom voljom i da će je opet Allah, dž. š., spasiti od ovih neosnovanih optužbi.
Upravo Allah, dž. š., je i u ovoj situaciji osigurao olakšanje hazreti Merjemi i nadahnuo je postom govora, odnosno šutnjom. Allah joj je saopćio da šuti kada njen narod htjedne pričati sa njom i da pokaže na Isaa onima koji joj se približe sa optužbama. Na taj način, olakšicom koju joj je pružio Allah, dž. š., hazreti Merjema je bila udaljena od priče koja bi joj mogla prirediti nevolje. Osoba koja je na najbolji način mogla dati najispravnije odgovore na pitanja koja su stizala od naroda bio je Isa. Kada je hazreti Merjemi saopćio radosnu vijest o rađanju Isaa, Allah, dž. š., je saopćio i da će on progovoriti dok još bude u bešici:
On će govoriti ljudima još u kolijevci, a i kao odrastao, i bit će čestit (Ali 'Imran, 46).
Na taj način Allah, dž. š., je veoma olakšao Merjemin posao i učinio je da narod iz Isaovih usta čuje najispravnije saopćenje koje su očekivali. Allahovim stvaranjem jednog ovakvog čudotvornog okruženja bila je osujećena klopka koju je za hazreti Merjemi bio pripremio njen narod. Ovo pitanje se na slijedeći način spominje u Kur'anu:
A ona im na njega pokaza. "Kako da govorimo djetetu u bešici?" - rekoše. "Ja sam Allahov rob" - ono reče - "meni će On Knjigu dati i vjerovjesnikom me učiniti i učinit će me, gdje god budem, blagoslovljenim, i naredit će mi da, dok sam živ, namaz obavljam i sadaku udjeljujem, i da majci svojoj budem dobar, a neće mi dopustiti da budem drzak i nepristojan. I neka je mir nada mnom na dan kada sam se rodio i na dan kada budem umro i na dan kada budem iz mrtvih ustajao!" (Maryam, 29-33).
Nesumnjivo, to što je dijete u bešici u stanju besprijekorno pričati velika je mudžiza. Štaviše, zbunjujuće je i to što je, odmah nakon rođenja, Isa, a. s., znao ono što jedno dijete nikako ne može znati. Ovom situacijom na jedan sasvim jasan način stavljeno je do znanja da se nalaze suočeni sa jednom vanrednom činjenicom. Svi ovi čudotvorni događaji kategorički su ukazivali na činjenicu da je ovo dijete, koje je još u bešici, poslanik Allaha, dž. š.
Eto, kao odgovor na hazreti Merjeminu predanost Allahu, dž. š., i bogobojazan pristup svim događajima sa kojima se susretala, Allah, dž. š., joj je osigurao olakšicu. Pokazivanjem jedne velike mudžize, koja je zapanjila cijeli narod, dao je kategoričan odgovor na klevete kojima ju je njen narod htio okaljati. Međutim, onima koji su, unatoč ovom čudotvornom događaju, nastavili sa iznošenjem teških kleveta protiv hazreti Merjeme Allah, dž. š., saopćio je veliku kaznu. Govoreći o hrđavim djelima sinova Israilovih, 161. ajet kur'anske sure An-Nisa' Allah, dž. š., završava slijedećim riječima:
...A za nevjernike među njima Mi smo kaznu bolnu pripremili (An-Nisa', 161).

Mudžize Isaa, a. s.

Mudžize Isaa, a. s.

Prva od veoma različitih Isaovih mudžiza koje se spominju u Kur'anu bila je njegov neuobičajeni dolazak na svijet, odnosno neposjedovanje oca, a potom njegov govor u bešici i saopćenje da će biti pejgamber. Zapravo, ove dvije mudžize su na sasvim jasan način dokazivale Isaovu izvanrednost - pošto je veoma mudro pričanje djeteta odmah nakon rođenja moguće jedino uz pomoć Allahove mudžize:
Kad Allah rekne: "O, Isa, sine Merjemin, sjeti se blagodati Moje prema tebi i majci tvojoj: kada sam te Džibrilom pomogao pa si s ljudima, u bešici i kao zreo muž, razgovarao; i kada sam te pismenosti i mudrosti, i Tevratu i Indžilu naučio... (Al-Ma'ida, 110).
Mudžize koje se u Kur'anu iznose, a koje su u vezi sa Isaom, a. s., su slijedeće:
... i poslati kao poslanika sinovima Israilovim: "Donosim vam dokaz od Gospodara vašeg: napravit ću vam od ilovače nešto poput ptice i puhnut ću u nju, i bit će, voljom Allahovom, prava ptica. I iscijelit ću slijepa od rođenja, i gubava, i oživljavat ću mrtve, voljom Allahovom, i kazivat ću vam šta jedete i šta u domovima svojim gomilate; to će, uistinu, biti dokaz za vas, ako pravi vjernici budete (Ali 'Imran, 49).
Unatoč svih ovih izvanrednih događaja i činjenica, jedan dio njegovog naroda ostao je istrajan u svom nevjerovanju i negiranju Boga. Govoreći da ono što Isa radi nije ništa drugo do "majstorske čarolije", optužili su ga za vračanje.

Isaovo poslanstvo i poteškoće na koje je nailazio

Period u kojem je poslat Isa, a. s., bio je period u kome su sinovi Israilovi i u političkom, i ekonomskom, a i u socijalnom pogledu bili u velikoj krizi. Sa jedne strane - nemilosrdna vlast u zemlji u kojoj su živjeli, sa druge strane - različita vjerska i sektaška razilaženja... U jednom ovako teškom metežu ljudi su, sasvim uobičajeno, nastojali pronaći put spasa.
Očekivani spasitelj bio je Isa, a. s. Da bi njega i njegovu majku, hazreti Merjemu, predstavio svim sinovima Israilovim, Allah, dž. š., učinio je da Isa, a. s., progovori dok je još bio u bešici, i na taj način je sinovima Israilovim obznanio da je stigao očekivani pejgamber. Na kraju su ga svi doživljavali kao nadu spasa.
Međutim, bilo je, naravno, i onih koji su iskazivali protivljenje Isau, a. s. Pristalice ateističkog sistema tog vremena doživljavali su ga kao opasnost. Iz tog razloga su, odmah nakon što su saznali za Isaa, a. s., krenuli u akciju i načinili planove za njegovu likvidaciju. Sva ova nastojanja bila su osujećena i osuđena na neuspjeh još u samom početku. Međutim, oni nikada nisu odustajali od ostvarenja tog cilja; predstavljali su jedne od najžešćih Isaovih neprijatelja tokom njegovog perioda poslanstva.
Uza sve to, oni koji su pokazivali protivljenje Isau, a. s., nisu bili ograničeni samo na ateiste. Nakon što je počeo sa dostaljanjem Objave, većina jevrejskih svećenika tog perioda su, iz različitih razloga, zauzeli neprijateljski stav prema Isau, a. s. A jedan od najbitnijih razloga tome je Isaov poziv da žive izvornu vjeru. I čim je počeo sa dostavljanjem Objave, optužili su ga za nastojanje da sruši njihovu vjeru. Međutim, ono čemu se uistinu protivio Isa, a. s., bile su odredbe koje je svećenička jevrejska klasa naknadno uvrstila u vjeru. čineći dozvoljenim ono što im je bilo zabranjeno i zabranjenim ono što im je prethodno bilo dozvoljeno, sinovi Israilovi su u potpunosti degenerirali svoju izvornu vjeru. I, Allah, dž. š., im je, kao pejgambera, poslao Isa, a. s., da bi dokinuo ove odredbe koje su oni uvukli u vjeru. On je svoj narod pozivao da se pridržavaju Indžila koji je potvrđivao prethodno objavljeni, izvorni Tevrat.
Ovu činjenicu Allah, dž. š., na slijedeći način saopćava u Kur'anu:
... i da potvrdim istinitost Tevrata, objavljenog prije mene, i da vam dopustim nešto što vam je bilo zabranjeno. I donosim vam dokaz od Gospodara vašeg - zato se Allaha bojte i mene slušajte  (Ali 'Imran, 50).
U jednom drugom ajetu Allah, dž. š., također, saopćava da je Indžil, sveta Knjiga objavljena Isau, a. s., Knjiga koja je potvrđivala Tevrat objavljen prije njega, koja je predstavljala uputu vjernicima i koja je osigurala da oni naprave razliku između ispravnog i pogrješnog, dozvoljenog i zabranjenog:
Poslije njih poslali smo Isaa, sina Merjemina, koji je priznavao Tevrat prije njega objavljen, a njemu smo dali Indžil, u kome je bilo uputstvo i svjetlo, i da potvrdi Tevrat, prije njega objavljen, u kome je također bilo uputstvo i pouka onima koji su se Allaha bojali (Al-Ma'ida, 46).
Vodeći jevreji smatrali su prilično stranim ono što je objašnjavao Isa, a. s. Pošto se Isa, a. s., nije zadržavao na zakonima koji su postali tradicionalni, pozivao ih je u Allahovu jedinost, iskrenost, bratstvo i poštenje. Iz tog razloga, jevrejski narod, koji je bio suočen sa jednim novim poimanjem vjere koje je bilo izvan uobičajenog, prilično je bio zbunjen naspram onoga što je Isa, a. s., objavljivao. U Kur'anu je na slijedeći način saopćena objava koju je svom narodu dostavljao Isa, a. s.:
A kad je Isa očita znamenja donio, on je rekao: "Donosim vam mudrost i dolazim da vam objasnim ono oko čega se razilazite. Zato se Allaha bojte i Meni se pokoravajte, Allah je moj i vaš Gospodar, pa se Njemu klanjajte, to je Pravi Put!" Ali su se stranke između sebe podvojile, pa neka iskuse nesnosnu patnju na Dan bolni oni koji o Njemu krivo govore! (Az-Zuhruf, 63-65).
Ova neuobičajenost i iskrenost u Isaovom pristupu vjeri privukla je veliku pažnju naroda i vremenom je dolazilo do povećanja broja njegovih pristalica. Isa, a. s., im je govorio da se približilo očekivano spasenje i da će uskoro izvojevati pobjedu.

Jevrejske tvrdnje o ubistvu Isaa, a. s.

Tvrdnja Rimljana da su, razapinjanjem na križ, ubili Isaa nesumnjivo svima je poznata. Prema toj tvrdnji, Rimljani i jevrejski svećenici uhvatili su Isaa, a. s., razapeli ga na križ i tako ga ubili. Upravo kršćanski svijet ovako prihvata ovaj slučaj, ali vjeruju da je, nakon smrti, Isa oživio i da se uzdigao u nebo. Međutim, pogledamo li u Kur'an, vidjet ćemo da se to nije tako desilo:
I zbog riječi njihovih: "Mi smo ubili (katelna) Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika!" A nisu ga ni ubili (ma katelehu) ni raspeli (ma salebehu), već im se pričinilo (Ŗubbihe). Oni koji su se o njemu u mišljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili; o tome nisu ništa pouzdano znali, samo su nagađali; a sigurno je da ga nisu ubili (ma katelehu). (An-Nisa', 157)
U nastavku navedenog ajeta, za Isaovu, a. s., smrt se kaže slijedeće:
Već ga je Allah uzdigao (refea) Sebi. - A Allah je silan i mudar (An-Nisa', 158).
Činjenica koju nam Kur'an saopćava sasvim je očita. Rimljani, koji su jevrejskim provociranjem pokušali ubiti Isaa, a. s., nisu bili uspješni u tome. Kur'anska formulacija "već im se pričinilo", korištena u navedenom ajetu, rasvjetljava ciljeli ovaj slučaj. Isa, a. s., nije ubijen, Bog ga je uzdigao k Sebi! Osim toga, Allah, dž. š., također skreće pažnju na činjenicu da oni koji su nastupali sa tom tvrdnjom ne posjeduju saznanja o istini.

Kako se u Kur'anu objašnjavaju smrti pejgambera?

Kako se u Kur'anu objašnjavaju smrti pejgambera?

Analizom riječi koje se spominju u kazivanjima o smrti pejgambera i ajeta u kojima se govori o smrti Isaa, a. s., doći će se do jedne veoma bitne činjenice u vezi sa smrću Isaa, a. s. U ovom poglavlju ćemo se osvrnuti na značenja arapskih riječi kojima se u Kur'anu opisuju smrti Isaa, a. s., i ostalih pejgambera i na koji su način korištene u kur'anskim ajetima.
Riječi koje se u Kur'anu koriste u vezi sa smrću ili ubistvom pejgambera, kao što ćemo to naknadno detaljno vidjeti, su uglavnom riječi "katele" (ubiti), "mate" (umrijeti), "haleke" (likvidirati, ubiti), "salebe" (razapeti). Međutim, za Isaa, a. s., u Kur'anu se, korištenjem formulacije "a nisu ga ni ubili (ma katelehu) ni raspeli (ma salebehu)", na jedan sasvim očit način naglašava da on nije ubijen ni na jedan način ubijanja. Saopćava se da je pokazan jedan nalik na Isaa, a. s., a da je on uzdignut k Allahu, dž. š. A u suri Ali 'Imran se saopćava da će Allah, dž. š., Isau, a. s., uzeti dušu i da će ga izdići k Sebi:
I kada Allah reče: "O, Isa, dušu će ti uzeti (muteveffijke) i k Sebi te uzdignuti (rafiuke) i spasit ću te od nevjernika i učinit ću da tvoji sljedbenici budu iznad nevjernika sve do Smaka svijeta... (Ali 'Imran, 55).
Način upotrebe riječi koje se u Kur'anu spominju u značenju smrti i formulacije ''uzeti dušu' iz sure Ali 'Imran su slijedeći:

1) Teveffa: Uzeti Dušu

Riječ "vefat", koja se spominje u navedenom ajetu, dolazi u drugim značenjima osim u značenju smrti. Analiziranje ajeta sasvim jasno iznosi da Isa, a. s., nije umro u općepoznatom značenju. U 117. ajetu sure Al-Ma'ida slučaj smrti se prenosi na slijedeći način:
"Ja sam im samo ono govorio što si mi Ti naredio: 'Klanjajte se Allahu, i mome i svome Gospodaru!' I ja sam nad njima bdio dok sam među njima bio, a kad si mi Ti dušu uzeo (teveffeyteni), Ti si ih jedini nadzirao; Ti nad svim bdiš."
Arapska riječ, koja se spominje u aktualnom ajetu i koja se u mnogim prijevodima navodi u značenju "ubiti" ili "usmrtiti" izvedenica iz glagola "teveffa" i nema značenje smrti, već "uzimati dušu". A Kur'an nam opet saopćava da uzimanje duše ne dolazi uvijek u značenju smrti. Ilustracije radi, u ajetu u kome se koristi riječ "teveffa" govori se o "uspavljivanju", a ne smrti:
On vas noću uspavljuje (teveffakum) - a zna i šta ste preko dana griješili - zatim vas budi, sve dok ne dođe čas smrti. Na kraju, Njemu ćete se vratiti i On će vas o onome što ste radili obavijestiti (Al-An'am, 60).
Riječ koja se u navedenom ajetu prevodi kao “uspavljivati” ista je kao i riječ koja se koristi u 55. ajetu poglavlja An-Nisa’. Dakle, u ova dva ajeta koristi se riječ “teveffa”. S obzirom da spavanje nije smrt, onda je sasvim očito da se riječ “teveffakum”, koja se koristi u navedenim ajetima, ne odnosi na smrt već da je treba prevoditi kao “Onaj ko noću uzima vaše duše”. Ista riječ se u narednom ajetu koristi na slijedeći način:
Allah uzima duše (teveffa) u času njihove smrti (mevt), a i onih koji spavaju, pa zadržava one kojima je odredio da umru (el mevte), a ostavlja one druge do roka određenog... (Az-Zumar, 42).
Kao što se razumije i iz prethodnog ajeta, Allah, dž. š., uzima duše onih koji spavaju, ali ih, do određenog roka, ponovo vraća onima kojima nije odredio da umru. Za ljude u ovakvom stanju ne može se reći da su mrtvi u općepoznatom značenju te riječi. Samo se nalaze u jednoj drugačijoj dimenziji, gdje im se privremeno duša odvaja od tijela. A prilikom buđenja duša im se ponovo vraća u tijelo.
U tefsiru poznatog turskog alima prof. dr. Süleymana Atesa se, također, riječ "teveffa" objašnjava na slijedeći način:
Prema onima koji kažu da se riječ 'teveffa' koristi u značenju 'sna' – a većina je tog stajališta – prijevod ajeta je u značenju "uspavat ću te". Na kraju, možemo reći da je, ulaskom u jedno stanje nalik snu, Isa, a. s., uzdignut ka Allahu, dž. š., da to nije uobičajeno stanje smrti i da je jedino riječ o jednom odvajanju iz ove uobičajene dimenzije živih bića. (Allah, dž. š., je Onaj koji najbolje zna.)  (Prof. Dr. Süleyman Ates, Yüce Kur'an'in Cagdas Tefsiri, Tom 2, Str.: 49-50)

2) Katele: Ubiti

Riječ koja se u Kur'anu generalno koristi u kontekstu objašnjenja smrti je arapski glagol ''katele'', koji dolazi u značenju ''ubiti''. Glagol ''katele'' se u suri Al-Mu'min koristi na slijedeći način:
"Pustite vi meni" - reče faraon - "da ubijem Musaa (aktul), a on neka traži pomoć od Gospodara svoga...  (Al-Mu'min, 26).
Formulacija ''da ubijem Musaa'' je prijevod originala koji glasi ''aktul Musa'', što je izvedenica od glagola ''katele''. A u drugom ajetu se isti glagol koristi na slijedeći način:
... i što su ni krive ni dužne vjerovjesnike ubijali (yaktulune)... (Al-Baqara, 61).
Riječ ''ubijali'', koja se spominje u ajetu, je prijevod ''yektulune'' i opet je to izvedenica glagola ''katele''. A, kao što je to jasno izraženo i u prijevodu, dolazi u značenju ''ubiti''.
U narednim ajetima, u kojima se saopćavaju smrti pejgambera, istaknut je način upotrebe glagola ''katele''. Sve riječi čiji su originali naznačeni u zagradama imaju zajednički korijen ''katele'':
... Naredit ćemo Mi da se pribilježi ono što su oni rekli, kao i što su, ni krive ni dužne, vjerovjesnike ubijali (katlehum)...  (Ali 'Imran, 181)
... I kad god vam je koji poslanik donio ono što nije godilo dušama vašim, vi ste se oholili, pa ste jedne u laž utjerivali, a druge ubijali (taktulune). (Al-Baqara, 87)
… Reci: "Pa zašto ste još davno neke Allahove vjerovjesnike ubili (taktulune), ako ste vjernici bili?'' (Al-Baqara, 91)
Onima koji ne vjeruju u Allahove dokaze i koji su vjerovjesnike, ni krive ni dužne, ubijali (yaktulune), a ubijaju (yaktulune) i ljude koji traže da se postupa pravedno, navijesti bolnu patnju.  (Ali 'Imran, 21)
... pa zašto ste ih, ako istinu govorite, ubijali (kateltumuhum)?"  (Ali 'Imran, 183)
… ovaj je rekao: "Sigurno ću te ubiti (leaktulenneke)!"... (Al-Ma'ida, 27)
"I kad bi ti pružio ruku svoju prema meni da me ubiješ (taktuleni), ja ne bih pružio svoju prema tebi da te ubijem (aktuleke)... (Al-Ma'ida, 28)
Ubijte (uktulu) Jusufa ili ga u kakav predio ostavite... (Yusuf, 9)
I žena faraonova reče: "On će biti radost i meni i tebi! Ne ubijte ga (la taktulu)... (Al-Qasas, 9)
"O Musa," - reče - "glavešine se dogovaraju da te ubiju (li yaktulu)...  (Al-Qasas, 20)
Odgovor naroda njegova bijaše: "Ubijte ga (uktuluhu) ili spalite!"...  (Al-'Ankabut, 24)

3) Haleke: Umrijeti

Druga riječ koja se u Kur'anu koristi u značenju smrti je glagol “haleke”. Riječ ''haleke'' se u Kur'anu koristi u značenjima "umrijeti, poginuti". Ilustracije radi, u 34. ajetu sure Al-Mu'min se koristi na slijedeći način:
A kad je on umro (haleke), vi ste rekli: 'Allah više neće poslije njega poslati poslanika!'... (Al-Mu'min, 34).
Formulacija iz ajeta, koja je prevedena sa 'kad je umro', na arapskom glasi 'iza heleke' i, dakle, također ima značenje 'umrijeti'.

4) El-Mevte: Smrt

Druga riječ koja se u Kur'anu koristi u vezi sa smrću pejgambera je riječ 'el-mevte'. Glagol 'mate' se u Kur'anu koristi u značenju 'umrijeti'. Jedan od tih glagola koristi se u suri Saba', u vezi sa Sulejmanom, a. s.:
A kad smo odredili da umre (el mevte), crv koji je bio rastočio štap njegov - upozorio ih je da je umro (mevtihi) ... (Saba', 14).
Drugi glagol istog korijena koristi se u kontekstu Jahjaa, a. s.:
I neka je mir njemu na dan kada se rodio i na dan kada je umro (yemutu) i na dan kad bude iz mrtvih ustao! (Maryam, 15).
Glagol iz ajeta koji se prevodi sa 'umro' je arapski glagol 'yemutu'. Ista riječ koristi se i u ajetima koji govore o smrti Jakubu, a. s. U suri Al-Baqara navedena riječ koristi se na slijedeći način:
Vi niste bili prisutni kada je Jakubu smrtni čas (el-mevte) došao i kada je sinove svoje upitao... (Al-Baqara, 133).
Riječ 'el-mevte' koja se spominje u navedenom ajetu takođet potječe od istog korijena i ima značenje 'smrti'.
A u jednom ajetu, u vezi sa Muhammedom, a. s., istovremeno se koriste glagoli i 'katele', a i 'mate':
Muhammed je samo poslanik, a i prije njega je bilo poslanika. Ako bi on umro (mate) ili ubijen bio (kutile), zar biste se stopama svojim vratili?... (Ali 'Imran, 144).
Riječ 'mevt' koja dolazi od korijena 'mate' (umrijeti) se opet spominje i u drugim ajetima koji isto tako govore o smrtima poslanika:
..."Kamo sreće da sam ranije umrla (mittu) i da sam potpuno u zaborav pala!" - uzviknu ona (Maryam, 23).
Nijedan čovjek prije tebe nije bio besmrtan (el-hulde); ako ti umreš (mitte), zar će oni dovijeka živjeti? (Al-Anbiya', 34).
(Ibrahim, a. s.:) "(On je onaj) koji će mi život oduzeti (yumituni), i koji će me poslije oživjeti."  (Aš-Šu'ara', 81).

5) Halid: Besmrtni

Što se tiče druge riječi zastupljene u Kur'anu, koja nije glagol u direktnom značenju 'umrijeti' ili 'ubiti', je riječ 'halid', koja izražava 'besmrtnost'. Riječ 'halid', dakle, ima značenje 'trajnosti', 'vječnosti', 'besmrtnosti'. Riječ 'halid' se u suri Al-Anbiya' koristi na slijedeći način:
Mi ih nismo stvarali kao bića koja žive bez hrane, ni oni nisu besmrtni (halidiyne) bili (Al-Anbiya', 8).

6) Salebe: Raspeti

Druga riječ koja se, prilikom objašanjavanja smrti pejgambera, koristi u Kur'anu je i glagol 'salebe' (raspeti). Glagol 'salebe' dolazi u značenjima kao što su "objesiti, raspeti na križ i pogubiti". Ovaj glagol se na slijedeći način koristi u Kur'anu:
...A nisu ga ni ubili ni raspeli (ma salebu)... (An-Nisa', 157)
...jedan od vas će gospodara svoga vinom pojiti, a drugi će raspet biti (yuslebi)... (Yusuf, 41)
Kazna za one koji protiv Allaha i Poslanika Njegova vojuju i koji nered na Zemlji čine jeste: da budu ubijeni, ili razapeti (yusallebu)... (Al-Ma'ida, 33)
Izodsijecat ću vam, sigurno, ruke vaše i noge vaše unakrst, a onda će vas sve razapeti (usallibennekum)! (Al-A'raf, 124)
...(faraon:) "... ja ću vam, zacijelo, unakrst ruke i noge vaše odsjeći i po stablima palmi vas razapeti (usallibennekum)...'' (Ta-ha, 71)
...Viknu faraon: "...poodsijecat ću vam ruke i noge vaše unakrst i sve ću vas porazapinjati (usallibennekum)!" (Aš-Šu'ara', 49)
Kao što se vidi iz navedenih ajeta, smrt Isa, a. s., i smrti ostalih pejgambera se formuliraju međusobno veoma različitim riječima, glagolima. U kur'anskim ajetima Allah, dž. š., saopćava da Isa, a. s., nije ubijen, razapet, da je ljudima pokazan neko nalik njemu, da ga je usmrtio (odnosno, da mu je, kao u snu, uzeo dušu) i da ga je uzdigao k Sebi. Dok se za Isaa, a. s., koristi glagol 'teveffa', koji dolazi u značenju 'uzeti dušu', za druge pejgambere se koriste formulacije 'katele' ili 'mevt' koje izražavaju uobičajeno usmrćivanje. A sve ove činjenice nas još jednom upućuju na izuzetnost stanja Isa, a. s.
Na kraju, možemo reći da je, ulaskom u jedno stanje nalik snu, Isa, a. s., uzdignut ka Allahu, dž. š., da to nije uobičajeno stanje smrti i da je jedino riječ o jednom odvajanju iz ove uobičajene dimenzije živih bića. A Allah, dž. š., je Onaj koji najbolje zna.
Da riječ “vefat”, koja se spominje u navedenom ajetu, dolazi u drugim značenjima osim u značenju smrti, vidjet ćemo u narednim poglavljima. A drugi dokaz koji skreće pažnju na ovo pitanje jesu formulacije koje se u Kur’anu koriste u kontekstu smrti ostalih poslanika. Formulacije koje se u Kur’anu koriste za smrt ili ubistvo poslanika veoma su jasne. Ilustracije radi, u 155. ajetu sure An-Nisa’ vidimo sasvim očit primjer toga: “Ali zato što su zavjet prekršili i što u Allahove dokaze nisu povjerovali, što su ni krive ni dužne vjerovjesnike ubijali...” Međutim, korištenjem jedne veoma nedvojbene formulacije “a nisu ga ni ubili ni raspeli” u Kur’anu se naglašava da Isa, a. s., ni na kakav način nije ubijen.